Kada posudite novac od banke ili druge financijske institucije, to se zove zajam. Takvi se zajmovi izdaju s određenim rasporedom plaćanja. A po isteku ugovora o kreditu potrebno je u cijelosti otplatiti cjelokupni iznos, uključujući kamate na kamatnu stopu kredita.
Povijest posudbe
Već u davna vremena (prije više od 3000 godina) ljudi su shvatili koliko posuđivanje može biti korisno i praktično. Novac se mogao posuditi uz kamatu u starom Egiptu, Babilonu i Asiriji. Štoviše, uvjeti posudbe bili su vrlo oštri prije nekoliko tisuća godina. Zajmoprimac, koji nije uspio otplatiti zajam na vrijeme, postao je rob svog vjerovnika. Krediti su se tada uzimali uglavnom za potrebe preživljavanja. Na primjer, tako da seljak ima priliku kupiti žito i osigurati svojoj obitelji hranu. Ili su to bili krediti za neke druge osobne životne potrebe.
U davnim vremenima, povijest kredita se malo promijenila. Tijekom ovog razdoblja ljudske civilizacije, hramovi su postali glavni vjerovnici, djelujući kao rezervni fondovi u slučaju neuspjeha usjeva. U starom Rimu također je postojala praksa posuđivanja koja se zvala dužnička rupa. Ako zajmoprimac nije mogao podmiriti svoje dugove, stavljan je u rupu mjesec dana. U slučaju da rođaci nisu došli i nisu mu isplatili zajam tijekom ovog mjeseca, zajmoprimac je postao zajmodavčev rob na tri godine. U istom razdoblju zajmovi su se sve više uzimali ne samo za osobne potrebe, već i za financijsku potporu trgovini.
U srednjem vijeku crkvene vlasti aktivno su se protivile zajmovima, smatrajući ih grešnom praksom. Godine 1179. papa Aleksandar III čak je uveo zabranu izdavanja zajmova uz kamate. Ako bi se ta zabrana prekršila, mogli su biti izopćeni iz crkve, što je u to vrijeme bila vrlo ozbiljna kazna. A 1274. godine papa Grgur X. potpuno je odlučio protjerati iz države sve one koji su prekršili zabranu posuđivanja. Ali od tih ograničenja nije bilo ništa jer su se umjesto standardnih kredita počele koristiti mjenice. Kao rezultat toga, profit se počeo ostvarivati trgovanjem vrijednosnim papirima, a ne davanjem novca. Počevši od XIV. stoljeća, mjenice su se nastavile koristiti u europskim državama više od jednog stoljeća.
Prve komercijalne banke pojavile su se u Europi u 16. stoljeću. U to vrijeme utjecaj crkve na državu više nije bio tako jak, što znači da ništa nije spriječilo pojavu financijskih organizacija koje izdaju zajmove uz kamate. Vlasti nisu pokušale zabraniti praksu kreditiranja, već su pokušale urediti ovaj sustav određivanjem najviše dopuštene kamatne stope. I postupno je stopa postajala sve niža. U početku je bila postavljena na 10% godišnje, a zatim je pala na 6%. I to se dogodilo u svim europskim zemljama. To je učinjeno više u interesu plemstva, čiji su predstavnici često počeli uzimati kredite kako bi kupili luksuzne predmete ili započeli neku vrstu međusobnog vojnog sukoba.
Tijekom industrijske revolucije kreditiranje je postalo što sličnije modernom kreditiranju. Umjesto lihvara pojavile su se punopravne poslovne banke s mrežom poslovnica. A na kraju Drugog svjetskog rata potrošačko kreditiranje počelo se aktivno razvijati, jer su banke počele razvijati tržište privatnih kredita.
Zanimljive činjenice
- Prvi zakon o kreditu donio je babilonski kralj Hamurabi. Prema ovoj uredbi, bilo je moguće uzeti kamate od zajmoprimca ne više od trećine iznosa kredita. Ako je zajmodavac prekršio ovo pravilo, od njega bi se moglo tražiti da zajmoprimcu vrati cijeli dug.
- Slavni pisac Alexandre Dumas, autor Tri mušketira i niza drugih knjiga, svojedobno je dobio nadimak "vječni dužnik". Godine 1852. pariški sud prihvatio je potraživanja od 53 vjerovnika, a ukupni iznos duga bio je 107 tisuća franaka. No, samom piscu nije bilo previše stalo, uspio je pobjeći u Bruxelles.
- Praksa Kwakiutl Indijanaca bila je zavjetovati vlastito ime. I dok se zajam ne otplati, nitko se dužniku ne smije obraćati imenom.
- U Italiji postoji banka koja izdaje kredite osigurane parmezanom. S obzirom na to da s vremenom ovaj sir samo poskupljuje, takav zalog je vrlo koristan za banku.
- Prvu reklamu za potrošački kredit izmislio je Amerikanac Christophe Thornton 1730. godine. Prodavao je namještaj i reklamirao mogućnost da kupci plate jednom tjedno nakon kupnje, a ne sve odjednom.
U modernom svijetu krediti su okosnica gospodarstva. Kupnja kuće i automobila, plaćanje školarine i mnogi drugi potrošački troškovi ostvaruju se kroz dobivanje kredita uz kamatu. A u poslovanju i proizvodnji nemoguće je bez kredita ostvariti dinamičan razvoj tvrtke. Dakle, postoje krediti u sadašnjosti i bit će ih u budućnosti, bez njih svjetsko gospodarstvo više neće moći preživjeti.
